chapter 1

Na zadnjim stranicama svake knjige koja drži do sebe nalazi se kratka biografija njezina autora. Ponekad se na tim stranicama nađe i fotografija dotičnog čija veličina je proporcionalna godinama i izgledu onoga tko vas uvodi u svoju maštu realnosti. Taština je u današnje vrijeme teški lihvar na koju ni vrhunski pisci, čija domena ljepote zahvaća posve druge površine, ne ostaju imuni. A nađe li se pak koji hrabar i usudi se uskratiti danak photoshopu, ubrzo se nađe izdavač spreman kojekakvim trikovima kompenzirat ludosti i nedostatke autora. Male stvari mogu puno toga reći tko stoji iza onoga koga čitate. No sve to malo kad može zadovoljiti moju znatiželju koja me nagne da propitam više o porijeklu misli samog autora a sve u nadi da ću otkriti razne pikanterije iz njegova života koje su mu dale dovoljno razloga da piše zanimljivo . Zanima me ono što i prosječnog gledatelja sapunica - intrige, neočekivane sudbine, suze, strast i laž; ali i ono drugo, ne tako očito. Ono što se je odvijalo u u duši samog autora dok su njegove misli i osjećaji vodili vlastitu diskusiju. Ono što se dogodi kad se rasprsne naivnost s kojom smo svi jednako rođeni i počnemo gledati s dioptrijom. Posljedica toga su cijeli spektar različitih perspektiva iste stvari. Smatram da su rijetki vrhunski pisci čija mudrost je samo produkt dobrog obrazovanje i sreće a više je proizvod šamara koji su zadesili autora i čije odjeke imamo mogućnost čitati.
Zapravo moja znatiželja me ne razlikuje puno od znatiželjne bakice iz susjedstva koja se naviruje preko ograde u potrazi za dobrim tračem. A blogovi su se pokazali kao odličan susjed za provirivanje.

Što me dovodi do tog tko stoji iza ovog bloga. Kad sam otvorila blog namjeravala sam pisati strogo pod krinkom anonimnosti s obećanjem da kad padnu maske bal završava. No nisam više sklona nikad reći nikad, pogotovo kad se radi o odnosima među ljudima i ostavljam sve mogućnosti otvorene iako sad krećem pod nešto tišim profilom. Nadam se podijeliti neke misli s vama, čudnovate teorijice o ljudskim odnosima koje neprestano stvaram, čuti pokoju vašu reakciju i ponajviše izvježbati pisanje s kojim dugo nisam u bliskim odnosima.

Rekoše mi da sam, vjerna svom astrološkom znaku, sklona dramatizirati i iz buhe napraviti pustolovnu priču o slonu i veziru, njihovom potomstvu i i dubokim filozofskim dilema koje mogu zateći čovjeka u duštvu ovećeg sisavca slatkog izgleda pa vjerujem da moje pisanje na ovom blogu neće biti iznimka.

Djevojka sam u ranim dvadesetima. Recimo da sam dovoljno stara za zarakijati s profesorom koji mi može biti djed i dovoljno mlada za napraviti snjegovića dok me djevojčica od 12 godina gleda ispod oka jer ne vjeruje da mogu „za svoje godine biti toliko djetinjasta“.

Volim argumentirati ali se mrzim svađati. Ljuti me što ponekad ljudi ne znaju razliku između tog dvoje pa pređem preko ponosa radi mira.

Nisam religiozna ali sam vjernica u netipičnom smislu te riječi da bi me čak i najliberalniji vjernici proglasili heretikom.
Želim posjetiti Cubu za vrijeme Castrova života, prije nego duh modernizma zapuše tim ustajalim socijalističkim predjelima.

Veoma lako se mogu podmiti tamnom čokoladom Lindt madagaskar. O da…I am an addict.
Bijelu čokoladu ne smatram Čokoladom.

Vjerujem u ljubav na prvi pogled iako mislim da sam svoju kvotu pravih ljubavi prema muškarcima ispucala u ovom životu; no to me ne sprječava da i dalje volim, ljubujem i uživam u strastima.
Dijete sam ljeta i mora, sunce i pina coladu bih izabrala anyday.

Poštujem sve, rijetke cijenim. No mislim da se svakog može voljeti ako se potrudite dovoljno upoznati osobu.

Pristojno sam racionalna osoba. Čak mislim da imam jaku logiku ali kad su u pitanju osjećaji sve zamete vjetar. Onaj tko uspije urazumiti zaljubljenu ženu, skidam mu …hm, kapu?

Temperamentna sam. U sekundi planem ali se i brzo smirim. Nikad se ne mogu zakačiti s osobom koja nije i sama temperamentna. Glupo mi se je pjeniti kad je netko posve miran i racionalan.

Ne volim ljude malih očiju. Ne vjerujem im.

Izuzetno sam probirljiva, i često ono što mi se svidi je izvan mog dosega.
Kad je u pitanju glazba, slušam sve ovisno o osjećajima. Od melodioznih zvukova Debussyija preko ritmičnih zvukova afrike pa do Linkin Parka čiji zadnji album upravo preslušavam.

Mislim da ljudi nisu shvatili novog James Bonda u interpretaciji Craig Daniela za kojeg smatram da je bio baš odličan.. The tijelo :P. Istina je da bad guys imaju više stila i uglađenosti od Bonda ali više me privlači razvoj osobe, iskrenost, samokritika, sumnja, neprofiltrirana strast koji ima kad je onako buntovan, neuglađen…mmm.. Volim iskrenost kad si u stanju biti ranjiv dovoljno da budeš povrijeđen i preobrazbu u osobu koju sam stvoriš dok se pravo ja krije iza tvrđave.

Šarena ovca sam svoje obitelji i to samo iz razloga jer je mjesto crne ovce bilo već zauzeto, razumijem obje strane ali se ne slažem u potpunosti s nijednom.

Osjećam se drugačijom otkad znam za sebe, ne posebnom ili boljom već drugačijom. U većini slučajeva se ne uklapam u standarde, imam ideje koje ljudi smatraju čudnima. Većinom i jesu.

Clive Owena smatram najjebozovnijim muškarcem glumačkih voda, a George Clooneyja najšarmantnijim.

To be continued kroz daljina upoznavanja.